utorak, 30.01.2007.
sepulchrum
Na mjestu samotnom
Uz misao neizrečenu,
Slušali su o snu zvjezdanom
Kao priču savršenu.
Kasni je bio sat,
Kiša je padala kap po kap
U noći gluhoj bez glasova
Kroz mnoštvo mirnih slapova.
Ukazala se duša na grobu čistom;
Uz mnoštvo prijetećih poruka
Tiho je o vječnosti zborila
Kao odgovor na pitanje vitezu mirnom.
I duše pitahu vrijeme
Kamo nestadu sjene?;
Dali u život vječni
Ili rat bezimeni,sjetni...?
Kradom mi odjednom priđu,
Ona i vitezovi nijemi
Kao da kroz putove gmižu
I pogledima smrti plijeni...
U prošlosti duša me čeka
Da joj izrecitiram priče davne,
I pokažem glasom mekim
Livade zaboravljene,krasne...
VIOLA
nedjelja, 28.01.2007.
SEDMI ŽIVOT
Mnogo ima putova
Kojima se koračati smije
Da se pronađu duše
Iz davno udaljenih krajeva.
Naslijediti se mogu zemlje
I snovi koje kroz vaše oči gledamo,
Ali tek je život sedmi prošao
U potrazi koju zovemo vrijeme.
Mnogo ima putova
Koje pronaći moraš
Da duše demona spoznaš
Koje u tišini snivaju.
Naslijedi zemlje ove
Jer u vječnosti života nema,
Samo duše u slavi pale
Koje čekaju vrijeme da se vrate.
VIOLA
subota, 20.01.2007.
Svijet i ljudi davno vidješe,
Kako rušila je Ona kamen straha,
I dok Anđeli kroz tminu hodaše,
Neka sjena me zvala svakog časa.
Upitah jednom livade stare
Kamo krenuti moram sada,
Kad puta nema kroz hodnike strave,
A u potragu za ružom krenuh mlada.
Pokloni se duša moja ruži vječnoj,
Kao da odgovor traži u rijeci tečnoj.
Vidjeh,sigurno stajahu tamo,
Kad ono neka točka bijela samo.
Svjetlost,kao da prelamala se preko zida,
Uvjeravahu me glasovi da sve je to igra,
Ali saznah ubrzo,ništa nije stvarno,
Kao niti duše,niti sjene,samo odraz jednom davno...
VIOLA
četvrtak, 07.12.2006.
IZVAN NJIHOVIH GRANICA
Dali je na meni da o njima pišem ili će pričati oni kada nestanem?
Dok bol osjetiš,mene se sjeti-moja razara
Dok suza ti kaplje,moje se boji-kiselina postaje
Dok duša ti fali,znaj čuvam ju ja-lako stvari gubim
Kada snovi ti nestanu,znaj da moji su strašniji od tišine.
Moj svijet je moja tajna,voljna nisam dijeliti priče-za sebe ih čuvam.
Sebičnost me gradi,ne pokušavaj skinuti maske jer ispod kriju se još strašnije,
Poput đavla,a jedan od drugog ružniji
Poput boga,a jedan on drugog okrutniji.
Ne pitaj me za ime,neću ti ga reći.
Tamo gdje ja živim ti ne možeš opstati,
Stoga nemoj pokušavati
Jer krv će hladna poteći
Ne pokušavaj pričati,prostor zatvaram
Ne pomišljaj da gledaš me,granice obrušavam.
Lica moja duša nema,stoga ne traži ga
Vidjeti ćeš samo ništavilo.
Ne traži da pričam ti priče jer niti su istina niti laž,
Nemaju logike kao niti ja.
Moj život,moja smrt
Moja zora,moj sumrak,
Ne ulazi mi u svijet ako ne želiš da razrušim tvoj
Čuvaj se,vrag vječno živi sam.
Ave Luxferi
VIOLA
utorak, 05.12.2006.
RAJ USRED NIŠTAVILA
Na litici nekoj dok bura je valove zavodila,pjevahu sirene krilate kroz maglu bez prostora.Duša je neka kroz šumu borovlja hodila,pa začuje pjesmu i ode do starih litica.Omotana u plašt crni slušati stade melodiju zbora,neometajući note sjedne pored mora.Kapi kišne padahu još tiše dok u magli otkrije noć svu svoju neobičnu moć...
I ne bi sve to završilo tako da ne vidjeh da se netko pomako,oči tamne,gotovo crne dozivljahu mi dušu djevojke neke mrtve.
Umiri nebo bijes svoj i pokaže cijeli zvjezdani svod njoj,a ona...suzu tamnu pusti,barem tako doživih,možda se to noć mislima igrala mojim.Čudna neka sjena dozivati me stade,kao da kaže-vremena sve je manje...
Anđela sam molila da vrati mi na mjesto dušu,da u grobu ne pronađem muku.Ona lakše mi priđe,gotovo kao da gmiže poput sablasti neke iz davnine pa reče-ajde dijete kamo sreće da nađoh tebe usljed ove oluje bistre dok niti more ne zna dali zvijezde su čiste.Držah uspomenu tvoju dugo,dovoljno da pronađem stoljeće staro,mudro.
Naježih se od grozote podvojenog glasa pa misli preispitah dali ovo san je ili java...?
Ali suvisloga odgovora ne nađoh i odjednom probudim se u tišini štita svojeg malog mračnog.
...
VIOLA
ponedjeljak, 04.12.2006.
OMOTANI U CRNU TAMU
Kroz tamne sam hodnike koračala,utvare ili sablasti,znam da čula sam,nastavljahu pričati kroz stihove iz prošlosti neke smrtničke.Osjetih teret u grudima već mjesecima,a sada napokon odriješeno hodam zemljom.Nakon vremena dugog sam zaspala bez ijednog sna tmurnog,odmorila dušu i oči od misli mrtvih.Anđeo me od krivnje ili grijeha ispovjedio,preuzeo teret na sebe da ga u vječnost nosi.Napokon pjesmu čuti mogu koji prije nisam,i vidjeti izvan svega nepoznatog,disati onako kako treba,koračati u tamu bez straha...
Pomišljah vrijeme neko da se misli moje naslađuju dok mi zagonetke šalju,da me srce prevariti želi,ali ono što vidjeh bilo je stvarno i nikome se pravdati za svoje postupke neću jer ne tiću se nikoga,a najmanje onih oko mene...
U štit moj upasti nikada neće,ljušturu hladnu neće otopiti niti osmjeh niti suze,kod mene riječi lijepe ne pomažu jer davno svoju dušu prodah podmuklome vragu.
Moju bi dušu umoriti trebao plač propale djece ali na žalost tuđu smijeh me obuzima polako pa se predajem tiho paklu kao da ne vidim one koji žele zamnom poći,al im nedam da me vrijeme ne koči...
Vlastitu bih sestru u grob otjerala jer takva sam,pomalo sebična,tuđa bol mi utjehu pruža,zato slušam oko sebe da izađem iz začaranog kruga...
Ne vide ljudi utvaru u meni već kao dušu dobru,ali samo kada bi znali što moj um krasi...
Misli podmukle od vraga otete,riječi grijeha pune,a u očima mi vatra zlobna,ali takva sam,unakažena lutka ovog prostora....
I ne žalim lik svoj već sve tuđe,ne podnosim one druge što mi imalo slični žele biti...
Ponekada se budim dok zora još ne vlada pa molim svoga Kralja da uništi budale koje hode svijetom ovim jer ne mislim da dostojni su prebivališta glavnog cara iz tamnog bezdana...
Godine proći će dok ne ostanem potpuno sama,onako kako treba biti,kako je zamišljeno odavno jer nije sreća sudbina moja već ništavilo svog beskraja...A slika tvoja neka ime moje onda krasi u vječnosti i snazi...
Sve neka u moru dubokom nestane,tamo duše smrtničke sve uvijek odlaze,patnici i oni grijehova puni koji života zagrliti ne znaju niti će pokušati ikada spoznati glavnu istinu...
Bogovi će popadati,znam,kraj i početak sam gledala,priču cijelu pročitala,ali o tome ne pričam jer ne shvaćaju zvijeri oko mene koliko jednostavno,toliko čisto,pa neka u bunilu budu,mene otrov ne grebe...
U VJEČNOST ZA DUHOVIMA ĆU POĆI
VIOLA
nedjelja, 03.12.2006.
SAN I KRV
Po neobičnoj građevini sam koračala,s previše ljudi i premalo vrata...Učinilo mi se kao da svi oko mene su ludi,traže nešto nemoguće...A onda nazove on,pa pričati stade kroz povišen ton na pomalo sarkastičan način kako mu i stoji.Spomene mene,suze moje,spomene nju i sve vrline njezine.Zbunivalo me jer vidjeh nešto dok razgovarah...Bio je ljut,ja povrijeđena,ali ona je mirno čekala jer zna da izvršiti će ono što je davno prije trebala kada ga je upoznala...Krvi se napiti iz trupla hodajućega,oduzeti misli i pokoji san,pretvoriti sve u pepeo,.....ali ona svjetlija strana nije dozvoljavala....
Probudih se iz sna koji me progonio,a odjednom krv iz mene curiti krene,polako se niz usne slijevati stade,pa sve to divna hladnoća makne...Ne može krv moja dugo krvariti jer još brže se gruša,ponekada mi se učini kao da se zaledi ili postaje kamen kruti...U naumu sam svojemu uspjela,mada u podsvijesti mi tamnoj još vlada jer kroz snove mrtve mi se prikazuje ljutnja čuvara...Rekli su da je kao vuk pa sada bih još usporedbu napisati morala,ali neću,to ostavljam izopaćenicima svijeta ovog,meni svejedno je potpuno jer znam....
VIOLA
PRIČE BEZ STIHOVA
Mjesec,pitam se,ima li sjaj ili samo tako oči moje gledaju...Njezina duša u mislima mojim zbrku stvara,izokrenut um bez straha od života i drugih čuda kojima nema kraja...Kako da saznam istinu dok ne uspijem shvatiti kao ju sakriti izvan sebe znajući da čekati će u vječnosti dok ne dođe spoznaja izvan granica prostora u kojem zarobljen je pogled naš....
...
...
Sjetih se priče neke koju ispričala mi davno duša izgubljena...O granicama,mjestima,liticama bez dubine,bez istine.Sjetih se da hodale su kroz šume,duše njihove,slikovito i opisno prikazano mjesto iz dubine Tame uma njezinog...Zaboravih gdje je točno skriveno bilo blago...Krv je život značila,tako je i nestala...Ne znam gdje izgubila se prošlost,u nekom drugom zboru,čudne li pjesme...Smrt je stigla da osveti njega,ime moje(njezino)zvala da se pridruži u sudbi takvoj.Miris truleži gubitnika ispunjavao je već tada ustajali zrak,jer sjećam se,glas njezin u mojoj glavi,opasne misli stare unakažene djevojke bez očiju kojima na svijet gledati može.Njegov glas je imao smisla dok prilazio je tiho k meni kao nekoj ženi.
Ponekada se nasmijem svim lažima izopaćenog stanja svijesti vlastitih misli,a znam da negdje je to sve u meni,ta spoznaja o mjestima koje vidjeh kroz staklo tankog prozora...Sakrivena u štitu čekam vrijeme da probijem taj užas...Zidovi se sužavaju,gubim dah i snagu,a kada izađem,teret će u bezdan pasti...Dohvatiti zvijezde bijele,suze kristalne-to je zadatak bio,zaboravih davno obećanje...
Kiša meteora,sjetih se dok nebo vidjeh na livadi tamnoj...I Anđela,i čuvara,i vraga,i onoga čije ime gadost izaziva stoga ga ne izgovaram gotovo nikada...
Smrt na pragu tvojem čeka,niti ne znadeš koliko je jaka sjena bez materije i plijena...Kroza ogledalo je prošla,u prostor mrtvi došla,pa pričati krenula o pjesmama bez stihova...
Mrtvilo jeze dodirivati me stalo,suze i smijeh pomiješani kao ljepota i grijeh kroza prostor kriviti eter počelo,pa granice se tihe otvoriše,tuneli i znakovi bez značenja,zvijezde i tijela bez glasova...Dim ili smog,ne znam već,vidjeh neki drugi svijet,...Njezin porok-noć bez riječi,dan bez glasa,samo vrijeme jer stiže sjena svaka...Oči mlade kroz koje duše gleda utjehu neke vrste pružaju,a onda ostare,pa sve u sitnim satima nestane...
VIOLA
petak, 01.12.2006.
The End Of Heartache
Seek me, call me
I'll be waiting
This distance, this dissolution
I cling to memories while falling
Sleep brings release, and the hope of a new day
Waking the misery of being without you
Surrender, I give in
Another moment is another eternity
(Seek me) For comfort, (Call me) For solace
(I'll be waiting) For the end of my broken heart
(Seek me) Completion, (Call me) I'll be waiting
(I'll be waiting) For the end of my broken heart
You know me, you know me all too well
My only desire - to bridge our division
In sorrow I speak your name
And my voice mirrors my torment
(Seek me) For comfort, (Call me) For solace
(I'll be waiting) For the end of my broken heart
(Seek me) Completion, (Call me) I'll be waiting
(I'll be waiting) For the end of my broken heart
Am I breathing?
My strength fails me
Your picture, a bitter memory
For comfort, for solace
(Seek me) For comfort, (Call me) For solace
(I'll be waiting) For the end of my broken heart
(Seek me) Completion, (Call me) I'll be waiting
(I'll be waiting) For the end of my broken heart
ZAR TREBAM JOŠ PRIČATI,IZGLEDA DA NE
U BUNILU SAM,DOK NE PRONAĐEM ISTINU..
HOPE YOU'LL SEE THIS
HELENA
nedjelja, 26.11.2006.
Na obalama burnog mora
Uz pjesmu nekog zbora
Anđeo za ljubavi plače
Pa moli krasnoga boga
Da ga izbavi iz magle,smoga
I pozdravi život kojeg nosi sve kraće
I nebo ona moli
Da joj riječi zbori
Glasom milim iz davnine
Ili možda druge sredine
Ali kamo da duša ode
Dok putove joj vrazi vode
A tužne pjesme dane broje
Nemirne poput hladne vode....
I ode tuga ispod mosta
Da pronađe anđeoskog gosta
Krila crnih,izbljedjele duše
I uništi one koji vječnost guše
VIOLA
